Naopako
Kao pravi domaćini, prvo smo ponudili vodećim naftnim kompanijama da istraže Jadran. Kako se istražuje Jadran? Istražuje se zvučnim bombama snage 240 decibela u razmacima od 10 minuta. Dakle, svako 10 minuta BOOM! BOOM! BOOM! i tako danonoćno uzduž i poprijeko. Sljedeće jutro smo raspisali natječaj za koncesiju eksploatacije nafte i plina u Jadranu. Zatim smo odredili područja gdje će se bušiti i za par dana dodijelili koncesije. Na samom kraju smo odlučili napraviti i stratešku procjenu utjecaja na okoliš. Na samom kraju!!!
To je knjižurina od 500 stranica koju na kraju nitko neće pročitati. U njoj piše...
- Platforme se ne smiju vidjeti s plaža i iz turističkih zona.
- Bušenje se ne smije odvijati na više od tri područja istovremeno.
- Nema eksploatacije oko otoka Jabuka i Palagruža, važnih mrijestilišta ribe.
Zar su to bitne stavke koje jamče sigurnost od ekokatastrofe?
Valja li napomenuti da su svi naftaši odabrani za koncesiju u Jadranu imali ekološke incidente? Uzmimo za primjer Marathon kojem je početkom novog milenija iz puknutog cjevovoda u Americi iscurilo 1 900 000 litara nafte, a isti cjevovod im je procurio opet 2008. Ista tvrtka je od 2003. do 2010. prijavila preko 60 eko incidenata povezanih s curenjem nafte. Druge da i ne spominjemo.
Sjetite se kakvo sranje naprave 3 kapljice mješavine kad ih točite u Tomos 4, kamoli litra, kamoli 1 900 000 litara! Prokleti ekocid...
Nama je očito malo jedan par očiju da shvatimo da je dovoljno samo jedno sranje da sve pođe u...