Cavtat

Lovili smo na cavtatskoj rivi, točnije na samom kraju rive. Češljamo skosavicama po dnu u nadi da ćemo ponedjeljak pretvoriti u subotu, zakačiti neku sipu ili lignju i dobro se nasmijati. Dubina je u prosjeku 10-ak metara, dno uglavnom "travnato" s ponešto pijeska bliže samoj rivi. Ljeti St.Tropez, zimi Atacama. Sami ko dva ćuka ćućamo Rondo C i lansiramo skosavice u cavtatske pustopoljine.

Sipa - 1 i 2 griz

Podlo i pasivno otežanje na štapu podiže atmosferu. Hexana se savija i polako privlačim kraju. Sipa. Lijepa sipa. Okrećem se prema kolegi, a on se češka po glavi - "Gle. Nemamo jamku!". Razmišljam - "Ok, događa se. Dizanje ne dolazi u obzir. Previše smo ih tako izgubili. Leć ću na rivu i zgrabit je rukom.". Gandalf drži štap, ja ležim na rivi i pokušavam dotaknuti površinu. Ne ide. Oseka je na vrhuncu, koliko god se trudio mogu samo zaplivati, a to i nije neka fora na najdepresivniji dan u godini. Pokušavam je dići štapom ali naravno sipa spada. Vraćam skosavicu na isto mjesto, opet grabi i opet je gubim. Svaki put je uhvatila skosavicu okomito, uspješno izbjegavajući krunice. Svaki pokušaj trzanja skosavicom u nadi da će krunice završiti gdje im je mjesto, završio bi pumpanjem, puštanjem crnila i bijegom. "Kuja!" - mrmljam u sebi dok planiram osvetu.

Plan B - 3 griz

Ovu zimu smo ponešto i naučili o sipama. Ako spadne, velika je šansa da će se vratiti na isto mjesto i opet zgrabiti. Po mojoj procjeni pamćenje je služi oko 2 ipo sekunde, a ne osjeća bol isto kao i njen najbliži rođak Steven Seagal. Toliko je i vremena prošlo od zadnjeg spadanja i trenutka kad je opet zgrabila. Plan B. Vičem - "Frende, predvez u ruke i nježno je podigni gore.". Očigledno ovo "nježno" nije baš najbolje shvatio, pa umjesto sipe puna skosavica komadića sipe. Ajme sranja...

Al ga ovaj sereee - 4 i 5 griz

U sljedećih 15-ak minuta kačim istu prasicu još dva puta! Ako ovo trenutno čitate sigurno se mislite - "Al ga ovaj sereee!". Prvi put mi spada u po'mora, a drugi put pušta skosavicu s prvim doticajem zvjezdanog cavtatskog neba. Zanimljivo, zbog odlične javne rasvjete svaki put sam promatrao smjer u kojem odlazi kako bi je baš tu potražio. Odlazila je svuda, ali se nekim čudom uvijek vraćala na isto mjesto. Da sam imao flomaster mogao sam točno ucrtati točkicu gdje sam stajao i strelicu u kojem smjeru sam zabacivao. Uvijek je bila u istom metru kvadratnom. S obzirom na milijarde kromatofora, receptora i urođenog GPS-a nije ni čudo.

Kišobran! - 6 griz

Ovo je zabavno, ali mi počinje lagano ići na živce. Da nas je netko slučajno gledao s prozora reko bi - "Niste vi momci baš dobro jelda?". Prvo ja ležim na rivi, pa se frend dere, pa se ja derem, pa se on smije, pa se ja smijem, pa on leži na rivi, i tako uru vremena. Cirkus! Međutim, da je netko slučajno vidio što će se tek dogoditi, zvao bi hitnu! Uglavnom, ćućamo mi Rondo C i eto ti nje opet.

Kolega viče - "Ma u ***** idem vidit imam li što u gepeku!" i otrči do auta. Sipa je na površini uz sami kraj. Okrećem se i imam što vidit! Trči kolega a u ruci mu ogromni KIŠOBRAN! Ma nije ni Tuđman imao toliki. To nije kišobran, to je kišobrančina! Burberry uzorak, od punice. Raspelio ga i trči preko rive.

I dok mi suze idu na oči računam ajde, i nije luda ideja. Drži vodu! Raspelit ćemo ga u moru, dovest sipu preko njega i onda ga brzinski sklopit. Voila! Bit ćemo prvi ljudi na svijetu koji su ulovili sipu u kišobran. Sad zamisli scenu, frend leži na rivi s kišobranom u moru, ja ciljam i obojica se kreveljimo od smijeha. Kako ja navodim sipu tako ona udara glavom od onaj kišobran. Ne možemo dovoljno potopiti prokleti kišobran i sipa odlazi.

Rat! - 7 griz

Ovo više nije "...tamo neka zejebancija sa sipom", ovo je RAT. "Idem po jamku!" - uzvikne Veliki Vođa. "Ma gdje ćeš sad po jamku?" - mislim se u sebi ali potiho priznajem da bi mi bilo drago uloviti je, makar radi ove priče koju upravo pišem. Razmišljam o šansama. Netko je pametan jednom rekao - "Ako se dogodi jednom, ne znači da će se dogoditi i drugi put. Ako se dogodi i drugi put, onda je velika šansa da će se dogoditi opet.".

Bacam par puta u prazno kad TUP! Hahaha, evo je opet. Sipa samoubojica. Okrećem se i ne mogu vjerovat što vidim. Točno, ali točno u tom trenutku parkira se auto i iz njega izlazi frend s jamkom, kao superheroj u slow motion-u uskače u pomoć dami u nevolji. Upravo tu je nastaje ovaj selfie...

Znali smo da će ovaj tekst biti na Ludom Moru za dan-dva...

Baš mi je krivo što je nismo ulovili na kišobran :)

Popularni kišobran - Ovako je to otprilike trebalo izgledati...

Ispričavamo se komunalnim redarima

Opasan pogled

Selfie s kišobranom

DTD Bijela Oita

Vaga je pokazala 462g

Na kraju priče malo razmišljam - "Pa ko je tu glup, sipa samoubijica ili nas dvoje?" :D

Savjet

Za maksimalni doživljaj u čitanju pustite ovu pjesmu u pozadini...